Festival suvremenog plesa i pokreta

Nakon izuzetno uspješne „Staklene menažerije” 2015. godine, u drugom komadu ciklusa „Staging a Play” u kojem se autor suočava s kanonskim djelima dramske umjetnosti, Matija Ferlin nastavlja istraživati područje između tjelesnog izričaja/pokreta i konvencija kazališnog jezika. Jednu od najpoznatijih komedija, Molièreova „Tartuffea”, koreograf i autor inovativno „prevodi” na plesni jezik. Verbalne su replike zamijenjene fizičkim vokabularom, a dramski tekst koristi se kao koreografska partitura. Tako iskreirana kompleksna scenska igra u kojoj tijelo u pokretu ne pokušava dosegnuti razinu verbalne komunikacije, već omogućava novu dimenziju kazališne inscenacije, duboko uvlači gledatelja u čarobnu atmosferu glazbenih i vizualnih podražaja.

Zagrebački plesni ansambl (ZPA) utemeljila je plesna umjetnica Lela Gluhak Buneta 1970., a od 2014. vodi ga producentica Petra Glad Mažar. Kroz godine postojanja i smjene više umjetničkih voditelja, ZPA kontinuirano inzistira na originalnim autorskim projektima, visokoj umjetničko-izvođačkoj razini i performativnoj snazi izvođača. Suradnje s koreografima, pedagozima i drugim suradnicima iz zemlje i inozemstva pridonijele su jedinstvenoj spremnosti ansambla da odgovori na izazove najrazličitijih autorskih poetika. Kao takav, ZPA je obilježio karijere velikog broja hrvatskih plesača i plesnih stručnjaka koji danas uspješno djeluju u zemlji i inozemstvu. Za doprinos hrvatskom kazalištu ZPA je nagrađen Nagradama hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje koreografije (2004., 2012.), najbolje plesačice (2004., 2016.), najboljeg plesača (2004., 2006., 2012.), najbolje scenografije (2006.), te najbolje plesne predstave (2008., 2012.). ZPA svoje radove kontinuirano predstavlja u kazalištima i na festivalima u Hrvatskoj, a kao hrvatski predstavnik gostovao je diljem svijeta; u gotovo svim europskim zemljama te u Rusiji, Izraelu, Južnoj Koreji, Egiptu, Dominikanskoj republici i Meksiku.

Režija i koreografija: Matija Ferlin
Izvedba i koreografija: Petra Valentić / Darko Japelj / Andreja Jandrić / Petra Chelfi / Eva Kocić / Marin Lemić / Roberta Milevoj / Domagoj Janković / Sintija Kučić
Dramaturgija: Jasna Žmak
Scenografija: Mauricio Ferlin
Glazba: Luka Prinčič
Kostimi: Matija Ferlin, Desanka Janković
Šminka: Sanja Rivić
Oblikovanje svjetla i tehničko vodstvo: Saša Fistrić
Dizajn: Tina Ivezić
Fotografija: Jelena Janković
Producent: Zagrebački plesni ansambl
Partneri: Istarsko narodno kazalište Pula, Zagrebačko kazalište mladih
Uz potporu: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH, Istarska županija

Ovaj program predstavljen je u suradnji s HNK Ivana pl. Zajca i Plesnom mrežom Hrvatske 

Prezentacija je rezultat procesa radionice partneringa u kojem će polaznici kroz strukturiranu improvizaciju pokazati plesni materijal baziran na partneringu. Igrat će se između fiksiranih i slobodnih plesnih materijala, ispitivati kontakt i rizik, stvarajući ples na licu mjesta.

ALIEN EXPress je živa, uvijek promjenjiva izvedba, ili takozvana: strukturirana improvizacija, koja se uvijek iznova prilagođava svakoj situaciji / izvedbi. To je metoda u kojoj umjetnici i izvedba zajedno rastu, uče i dosežu što je više moguće, dok istovremeno ostaju ukorijenjeni u zemlju. Unutarnja okolnost za zajedničko stvaranje je PRIJATELJSTVO, zato što je započelo kao prijateljstvo i ostaje prijateljstvo bez obzira na predstavu. Osnovno status izvedbe je duet prijateljstva, s mogućnošću za trio. Dodali smo svjetlo s kojim nam je Borut Bučinel (dizajner svjetla) otvorio oči za različite pristupe prostoru i igranje svjetlom i sjenama.

Kada bi publika davala vlastite komentare na predstavu, uvijek je bilo nešto što je svaki gledatelj percipirao jednako. U pokušaju postizanja telepatske komunikacije među nama; (ALIEN EXPress) ta vrsta sposobnosti se stalno prenosi na publiku. U nastojanju dostizanja zajedničke duševne i duhovne ekspresije tražimo unutarnje obrasce bivanja ljudima i zajedništva. Bivanja prijateljima.

Žigan Krajnčan rođen je 1995. u Kranju. S četiri godine počeo je učiti violinu. Šest godina kasnije odlučio je prebaciti se na trombon, koji je svirao tri godine. Ujedno je bio član tri različita dječja zbora. U osnovnoj školi je glumio, pjevao i plesao u dva mjuzikla i jednom filmu. Kad je završio osnovnu školu, odlučio je upisati se u školu suvremenog plesa. Iako je imao veoma malo plesačkog iskustva, prošao je na audiciji. Pleše četiri godine i dosad je već primio nekoliko nagrada i radio s Matijom Ferlinom, Kajom Lorenci, Gregorom Luštekom i drugim priznatim koreografima.

Gašper Kunšek rođen je 1997. u Jesenicama. S četiri godine počeo je s nogometnim treninzima i satovima plesa. Njegova nogometaška karijera bila je veoma obećavajuća, nekoliko puta bio je proglašen najboljim igračem turnira i njegov klub Triglav plasirao se u Nike Cup Challenge u Poljskoj, ali ples je uskoro preuzeo prioritet. Gašper pleše već 14 godina i dosad je dobio nekoliko nagrada. Sudjelovao je u predstavi Pozabaa Ivane Djilas i član je Abismo Crew-a, Urban Roof-a, Hidden Slavic DNA i Body Prachers-a.

Autori i izvođači: Žigan Krajnčan i Gašper Kunšek

Glazba: Kristijan Krajnčan

Oblikovanje svjetla: Borut Bučinel

Fotografija: Borut Bučinel

Mentor: Kaja Lorenci

Producentica: Nataša Zavolovšek

Produkcija: Flota, Ljubljana

Koprodukcija: Plesni teater Ljubljana

Sufinancirano sredstvima Općine Grada Ljubljana

Aerowaves je hub za otkrivanje plesa u Europi. Svake godine izabere najbolji novi rad novih plesnih umjetnika i izvedbe promovira po raznim zemljama.

Aerowaves Away je novi niz aktivnosti koji omogućuje plesnim izvođačima da dođu do publike inače neupoznate s plesom, a ovo je prva suradnja s Periskopom. Saznajte više na www.aerowaves.org

Ovaj program predstavljen je u suradnji s Aerowaves i sufinanciran je iz Programa Europske unije Kreativna Europa.

Intimnost zapravo nije moguće požurivati.
Posrijedi je proces, a ne događaj.
Intimnošću nije moguće upravljati.
Kao ni osjećaj, nije ju moguće zadržati niti ponoviti po volji.
Intimnost opažamo, ne stvaramo ju.

Anne Wilson Schaef

Plesna predstava TI, autora i izvođača Aleksandre Mišić i Ognjena Vučinića, nastaje iz ideje scenskog i video uprizorenja poezije Enesa Kiševića (Sunce, vjetar i ti). Scenski duet vrlo je intimna priča koja ispituje i komunicira ljudsku intimu, bliskost, život i njegov ciklus. Poeziju interpretira jedan od naših poznatih glumaca Robert Kurbaša koji je u ovom projektu idejni zagovornik video oblikovanja kao načina prisutnosti poezije u svakodnevnom životu.

Masa Dance Company. 

Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić, višestruko nagrađivani plesni umjetnici,  osnivači su plesne kompanije MASA Dance Company koja djeluje od 2009.g. Zajedno su dobili Nagradu kritike na Festivalu koreografskih minijatura u Beogradu 2011.godine.Ognjen  je nagrađen i Nagradom Hrvatskog glumišta za najboljeg plesača 2006. i 2010.

Autori i izvođači:  Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić

Interpretacija poezije: Robert Kurbaša
Poezija: Enes Kišević (Sunce, vjetar i ti)
Glazba: Max Richter
Kamera: Darko Drinovac
Video: Ivan Slipčević
Kostimi: Ljerka Zmajić

Fotografija: Krunoslav Marinac
Dizajn zvuka: Tomica Kraljić
Dizajn svijetla: Milan Kovačević
Producentica: Kristina Jakovac Bangoura
Produkcija: masa dance company

Podrška: HIPP, Zagrebački plesni centar u sklopu rezidencijalnih programa

U ezoterici, broj 5 simbolizira univerzalni život, ljudsku individualnost, volju, inteligenciju, nadahnuće i genij. Ujedno simbolizira vertikalnu evoluciju, progresivno kretanje uvis. Prema ezoterici, broj pet predstavlja čovjeka kao srednju točku između zemlje i neba, i pokazuje da je moguće uzvisiti se u jedno više stanje. Taj broj sadrži sintezu pet osjetila, broj prstiju jedne ruke, on je osnova decimalne matematike, broj pentagrama i zvijezde s pet krakova. To je broj ljudskog roda, broj kojem su ljudi od početka vremena pripisivali transcendentalna značenja. Ali danas je u krizi… 

Marco Chenevier (1983.) je koreograf, plesač, redatelj i glumac. Pleše u raznim kompanijama u Italiji I Francuskoj (Romeo Castellucci - Cindy Van Acker - Cie CFB451 / CCN of Roubaix – Carolyn Carlson, Cie Lolita Espin Anadon...). 2005. godine osnovao je kompaniju TiDA, unutar koje je u posljednjih dvanaest godina najviše stvarao i istraživao. Susret s plesačem i koreografom Robertom Castellom 2016. godine i intelektualne sklonosti koje dijeli s tim umjetnikom navele su Marca da 2018. spoji svoju TiDA-u s Castellovom kompanijom ALDES. Marco Chenevier autor je 15 predstava, s kojima je gostovao na festivalima u Italiji i inozemstvu. Trenutačno je umjetnički direktor festivala T*Danse u Aosti.

Redatelj, koreograf i izvođač: Marco Chenevier
Producent: ALDES & TIDA 2013 (uz potporu: MIBACT, Regione Autonoma Valle d'Aosta)
Fotografija: Alex Brenner
Uz potporu: MIBACT / Direzione Generale Spettacolo dal vivo, Regione Toscana/Sistema Regionale dello Spettacolo

Aerowaves je hub za otkrivanje plesa u Europi. Svake godine izabere najbolji novi rad novih plesnih umjetnika i izvedbe promovira po raznim zemljama.

Aerowaves Away je novi niz aktivnosti koji omogućuje plesnim izvođačima da dođu do publike inače neupoznate s plesom, a ovo je prva suradnja s Periskopom. Saznajte više na www.aerowaves.org

Ovaj program predstavljen je u suradnji s Aerowaves i sufinanciran je iz Programa Europske unije Kreativna Europa.

AZIMUT
Axis

Pogledom povezujemo mjesta u kojima vidimo tijela i stvaramo nove svjetove. Tijelo putuje i traži svoje mjesto, idealan kut, savršenu stranu. Tijela se sudaraju i zato smjer zahtjeva oprez i borbu. Ona se bore za idealan kut. Traže kut u tijelima koja nisu tijela i otkriju da su to samo stvari. Nekad možda postanu jedno i zajedno idu ka sjeveru.

Plesni studio Axis otvoren je 2016. godine pod vodstvom plesačice, plesne pedagoginje i koreografkinje Martine Rukavine.  Studio nudi razne aktivnosti za djecu i odrasle, a među njima i suvremeni ples. Napredna grupa suvremenog plesa je sudjelovala 2017. u projektu Okretač - Inside out pod vodstvom Anne-Laure Dogot te nastupala na raznim manifestacijama (EPK 27 susjedstva, Dani plesa u Opatiji, Varijete Prostora Plus, Retro Opatija, itd.).

Koncept i koreografija: izvođačice u suradnji s Anikom Cetinom i Renatom Mavrić
Izvođačice: Marija Maksimović, Tihana Naglić, Sanja Prodan, Sandra Turkalj
Fotografija: Renata Mavrić

THE ECHO OF THE INFINITE A.K.A. LOOP 

E.-M. Vrdoljak, H.Klemenčić, S. Kučić

Ideja ovog rada bazirana je na istraživanju petlje unutar vizualne i auditivne sfere. Unutar istraživanja želimo dohvatiti ključne parametre petlje; trodimenzionalan oblik koji je posljedica krivine koja se savija oko sebe i presijeca samu sebe. Razmatranjem petlje kao strukture ili procesa koji kontinuirano teče i ponavlja se neprestano, želimo prikazati što stoji u odnosu početka i kraja, koje su relacije među njima da bismo uopće nešto mogli kvalificirati kao početak ili kraj. Zanima nas što možemo promatrati i smatrati kao jedan segment. Je li bivanje segmenta unutar petlje određeno neovisnim mehanizmima i kakva je interakcija dvaju segmenata? Problematika ovog djela leži u preduvjetu za slučajnosti koje su i ukoliko su nametnute pojedincu. Zanima nas kako je moguće od nenužne i nestajuće prirode stvari vidjeti i prepoznati obrasce koji, unatoč prolaznosti trenutka čine kontinuum kojem je cjelina apriorna.

Autori koncepta: Hrvoje Klemenčić, Sintija Kučić, Eleonora-Magdalena Vrdoljak

Izvođačice: Eleonora-Magdalena Vrdoljak, Sintija Kučić

Glazba: Hrvoje Klemenčić, Roko Crnić
Fotografija: Ante Delač

Ako ne misliš da si najbolji glumac, prestani glumiti. Ako ne misliš da radiš najbolju predstavu, nemoj ju raditi. Ako ne misliš da možeš biti odabran u program, ne prijavljuj se. Hero 2.0 govori upravo o ovome, ne radi se o vjeri, već o potpunom, slijepom uvjerenju da je Hero 2.0 Predstava nad predstavama.

Glavna tema Hero 2.0 je ambicija. Govorimo o njoj problematizirajući kazalište. Kako ju gradimo, kako je doživljavamo, kako je izvodimo. Njena metateatralnost je iskrena i uključiva. Dvojica izvođača sve rade sami. Njihov iskren i humorističan modus operandi postaje njihov kazališni modus vivendi. Dva gola glumca, skinuti, bez ičega osim želje da naprave Predstavu nad predstavama. 

Uroš Kaurin i Vito Weis jedni su od glavnih predstavnika mlade generacije kazališnih autora u Sloveniji. Svestrani su glumci, pokretači, performeri, autori, više puta nagrađivani umjetnici. Surađuju s većinom glavnih institucionalnih i nevladinih kazališnih organizacija u Sloveniji. Bili su na turnejama po Sloveniji i po svijetu. Obojica su dobitnici Nagrade Borštnik za mlade glumce.

Autori i izvođači: Uroš Kaurin, Vito Weiss

Dramaturgija: Katarina Stegnar

Video: Boris Bezić

Fotografija: Nada Žgank

Produkcija: Moment, Maribor

Koprodukcija: Zavod EN-KNAP

Gostovanje je ostvareno uz podršku Ministarstva kulture Republike Slovenije.

U kontekstu suvremenoga trenutka svjedočimo sveprisutnosti i mnogoznačnosti tijela u svim svojim značenjima i pojavnostima. Temeljni motiv InTransa je traganje za odgovorom na pitanje što je tijelo i na koji način se transformacija tijela odvija u vremenu i prostoru. Dinamikom individualnog pokreta, uranjanjem u nepresušno vrelo tjelesne metamorfoze, u mnoštvo različitosti stojimo pred pojavnostima i nedoumicama: Tijelo kao zaštita, ljuštura, oklop, štit; tijelo kao ambalaža ili sadržaj? Tijelo kao umjetnost, suština, uloga, roba, dragocjenost, artikl na polici? Tijelo sada, tijelo nekada, tijelo sutra? Pitanja bez odgovora. Postajemo, mijenjamo se i nestajemo. Postojimo igrajući uloge, igrajući uloge rađamo se i umiremo, izgubljeni i nađeni, u vječitom traganju.

Ivona Medić živi i radi u Budimpešti gdje završava studij suvremenog plesa na Budapest Contemporary Dance Academy. Prije odlaska u Budimpeštu, radi s inozemnim koreografima - Mehdi Farajpour (Oriantheatre), Thiery Smiths (cie. Thor), Clipa Theatre (ISR). Po odlasku na studij radi s međunarodno prepoznatim koreografima i izvođačima (Tamás Bako, Marko Torrice, Joe Alegado, Mate Meszaros, Hódo Adrienn, Tijen Lawton, Tony Vezich, Francisco Cordova) pod mentorstvom Vass Imra. Od 2016. godine stvorila je nekoliko vlastitih izvedbi (Self Manual, Venusian, FOTRE) i prezentirala ih na međunarodnoj razini. Trenutno radi na nekoliko novih produkcija i suradnji u Budimpešti, održava radionice suvremenog plesa te je profesionalno angažirana kao izvođačica za Melting Pot (Marco Torrice-BE) u Briselu.

Toni Flego rođen je 1996. u Rijeci gdje nakon završene plesne škole - smjer suvremenog plesa, s 14 godina prolazi audiciju na Accademia di Danza Nazionale di Roma, te u Italiji nastavlja svoje daljnje plesno obrazovanje. Dobitnik je raznih nagrada i stipendija poput MAB-a iz Milana i World Dance Movementa iz New Yorka. Sa 17 godina potpisuje svoju prvu koreografiju te u svojoj izvedbi osvaja 2. mjesto na međunarodnom plesnom natjecanju u Italiji. S 22 godine ima iza sebe mnogo profesionalnih angažmana: Weltschmerz (Trafik), Igowegoyou (Thierry Smits) i Summer collection (Oriantheatre Dance Company), Travelogue (Žak Valenta) Trittico d'autore (Sharon Friedman,Valerio Longo,Paolo Mohovid ) Halab (Sol Pico).

Izvođači: Toni Flego, Ivona Medić 

Fotografija: Renato Buić

Predstava Shake it off se postepeno otkriva i gradira u neprekidnom naboju tjelesnih vibracija, tréšnji i drhtaja te stvara atmosferu unutar koje se tijela međusobno prožimaju i dijele stvarnost u nepredvidivoj promjeni. Namjera je nikada ne prestati s transformacijom pokreta, grupne dinamike, kao i svih značenja koja (ra)stvara vibracija i postavlja tijelo na samu granicu između svijeta oko nas i nas samih.
Neumornom vibracijom izvođači dolaze do ruba svoje izdržljivosti, do granice koja postaje uzrok i posljedica fizičke prisutnosti i njezinog intenziteta koji neprestano treperi. Koji nas zaokuplja, preplavljuje fizički i emocionalno. Onako kao što se potres, pucanj, orgazam, hladan tuš, pogled ili poljubac, nagli pad, vrisak, muzika, sve što vibrira, sinkronizira s nečime u nama, stvori nalet adrenalina te nas vodi na put u nepoznato.

Mia Zalukar je plesna umjetnica i koreografkinja koja živi i radi u Zagrebu. Nakon završene srednje škole “Ane Maletić” nastavlja svoje profesionalno obrazovanje na SEAD-u (Salzburg Experimental Academy of Dance) u Salzburgu. Završava BA menadžmenta u kulturi u Hrvatskoj. 2015. godine, zajedno s kolegicama dobiva strukovnu nagradu za najbolji izvođački ansambl predstave “Varijacije o osjetnom” koreografkinje Marjane Krajač, a 2016. godine je nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji za najbolju žensku ulogu u predstavama “Nečastive” i “Raskrivanje” autora Brune Isakovića.2016. godine nastavlja surađivati s Brunom Isakovićem u koautorskom projektu “Odjednom odasvuda”, s kojim gostuju u Hrvatskoj i inozemstvu, a već sljedeće godine zajedno osnivaju umjetničku organizaciju “Malo sutra”. Radi kao nastavnica u “Umjetničkoj školi Franje Lučića”,  gdje predaje scensku praksu, ritmiku i suvremeni ples.

Bruno Isaković, plesni umjetnik, diplomirao je na akademiji Amsterdam School of the Arts 2009 godine. Kao član Studija za suvremeni ples je od 2012 godine realizirao 5 predstava, kao autor djeluje na području plesa, performansa i aktivizma. Isaković predaje plesne i istraživačke radionice u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao gostujući predavač vodio je radionice na sveučilištu izvedbenih umjetnosti Bilgi u Istanbulu i na ADU, odjel suvremenog plesa u Zagrebu, TSEKH School u Moskvi, Instituto de Artes Mauricio Kagel u Buenos Aires-u, plesnom centru Dance Ireland u Dublinu.  Bruno Isaković je umjetnički direktor Sounded Bodies festivala te voditelj programa plesnih rezidencija u okviru festivala Perforacije. 

Autori: Bruno Isaković, Mia Zalukar
Asistentica:  Ana Mrak
Izvode: Josipa Bubaš, Silvija Dogan, Stipe Gugić, Mirel Huskić, Maja Jakuš-Mejarec, Mateja Miković, Liber Pazameta, Tanja Puklek, Pavle Vrkljan, Mia Zalukar
Dizajn rasvjete: Saša Fistrić
Oblikovanje zvuka: Alen i Nenad Sinkauz

Produkcija: Malo Sutra, Domino, Hrvatski institut za pokret i ples (u sklopu Tjedna suvremenog plesa)
Partner: Zagrebački plesni centar
Financijska potpora: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Grafički dizajn: Bruno Isaković 

Ovaj program predstavljen je u suradnji i uz podršku Udruge Domino i Mreže izvedbenih umjetnosti

Šest žena, šest životnih dobi, šest priča. Najmlađoj je devet, najstarijoj 80 godina. Cijeli je jedan život između njih. Što su proživjele, a što je tek pred njima? Jesu li one obitelj? Jesu li one jedna te ista osoba? Što bih ja kao devetogodišnjakinja pitala sebe od 40? Koje priče bih željela čuti od sebe kao starice?

“Tiger lilies” su istovremeno divlje i osjetljive. Mlade i stare. Nezaobilazne. Traže onu posebnu, bosonogu, nježnu, buntovnu, jaku, slabašnu, osjećajnu, moćnu, jednostavnu, duhovitu, ozbiljnu, intuitivnu, divlju djevojčicu koja se skriva u svim ženama, bez obzira na njihovu dob. U ovom međugeneracijskom kazališno-plesnom dijalogu Tiger Lilies zajedno promišljaju o starenju, solidarnosti, osnaživanju, preživljavanju i kako ostati “zauvijek mlad”.

Umjetničku organizaciju VRUM osnovala je 2007. godine Sanja Tropp Frühwald. VRUM je strukturiran kao kolektiv čiji je primarni interes polje suvremene plesne umjetnosti; njegova izvedbenost i teorija, no njegovi se interesi šire i na suvremeni teatar, vizualnu umjetnost, glazbu, fotografiju i suvremenu tehnologiju.
Cilj mu je približiti, interpretirati i komunicirati suvremeni ples i suvremeni teatar publici kroz razne izvedbene, edukativne, neformalne, virtualne ili tekstualne formate, neovisno o dobi i spolu promatrača. Predstavljeni radovi obilježeni su slojevitošću, humorom, često popraćeni glazbom izvedenom uživo. U svojim produkcijama VRUM nekonvencionalno miksa različite izvedbene tehnike, razvija nove formate interakcije, a namjera mu je otvoriti dijalog tematizirajući društveno važne i aktualne teme.

Koncept, režija i koreografija: Sanja Frühwald

Asistencija: Jasmin Steffl

Dramaturgija: Till Frühwald 

Izvođačice: Emma Wiederhold (9), Milena Leeb(13), Gat Goodovich (28), Adriana Cubides(42), Giordana Pascucci(57), Maria Farcher(80)

Glazba: Imre Lichtenberger Bozoki

Dizajn svjetla: Mirza Kebo

Kostimografija i scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin

Tekst: Sanja Frühwald

Fotografija: Franzi Kreis, Dejan Košćak

Video (promo): Moritz Wallmüller

Producent: Dejan Košćak (VRUM), Fariba Mosleh (DSCHUNGEL WIEN)

Produkcija: VRUM umjetnička organizacija, Dschungel Wien

Koprodukcija: KLIKER festival

Podrška: ImPulsTanz festival / Beč

Ovaj program predstavljen je u suradnji s platformom KLIKER i uz podršku ACI d.d. i NP Krka

ZVUK I TIJELO

Dora Popić, Mišo Komenda

Ideja rada je da se osnovni elementi scenske izvedbe – pokret tijela i zvuk, tretiraju kao akteri jednake važnosti na sceni. Istraživanje se bazira na tome kako različiti načini stvaranja zvuka i različiti principi kretanja tijela utječu jedno na drugo. Tijelo i Zvuk utjelovljuju dvije osobe - glazbenik i akrobatkinja. Pridodaju im svoje vlastite karaktere, izvedbom opisuju svoj odnos i prenose emocije koje nastaju u trenutku njihove interakcije. Pokret akrobatskog tijela u disciplini zračnog prstena (aerial hoop-a) i uživo izvedene glazbene improvizacije su elementi koji se isprepliću, usko povezani utječu jedan na drugi, te stvaraju i okončavaju međusobno postojanje.

Zvuk ima ulogu pokretačke sile koja djeluje na tijelo. Rad se istraživački odnosi prema relaciji zvuka i tijela preko razvijanja specifičnog fizičkog pokreta, kojeg nekad diktira proizvođač zvuka, a nekad tijelo – proizvođač pokreta, a nekad se ta granica i igra dominacije potpuno briše te se narativ pretvara suradnju, koegzistenciju u kojoj ni zvuk ni objekt ne postoje jedno bez drugog. 

Dora Popić, rođena 1989. u Splitu. Odrastanjem u gimnastičkoj dvorani, formira se u sportu kroz niz godina u natjecateljskoj, trenerskoj i sudačkoj ulozi u sportskoj gimnastici.  Paralelno s diplomom na arhitektonskom fakultetu 2015. otkriva cirkus u udrugama Kam Hram i Room 100 gdje počinje istraživati i razvijati vještine u raznim disciplinama, uz najveći fokus na plesu na svili, zračnom obruču i stojevima na rukama. Od ovog ključnog trenutka cirkus se uz kontinuiranu praksu u arhitektonskoj struci kroz razne projekte sve više počinje prožimati s profesionalnim i privatnim životom. 

Mišo Komenda, rođen 1982. u Splitu. Diplomirao dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu 2010. U suradnji s Karlom Kazinotijem profesionalno se bavi dizajnom vizualnih komunikacija od 2011. godine. Dobitnik je mnogih nagrada u polju grafičkog dizajna i dizajna elektroničkih medija. Od 1999. aktivno se bavi glazbom. Svira i svirao je u nekoliko renomiranih splitskih instrumentalnih sastava - Lažni brkovi, Leut Magnetik, Discopath, Studio Frendo, ROLO, s kojima je imao uspješne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. Također surađivao u multimedijalnim projektima kao što su live skladbe za nijeme filmove La jetée i Silent sonata, live improvizacije za nekoliko različitih eksperimentalnih filmova i drugo.

Ideja i izvedba: Mišo Komenda i Dora Popić 

Koreografija: Dora Popić

Glazba: Mišo Komenda

Fotografija: Darko Škrobonja 

Logistička podrška: Kam Hram, Room 100 

FENG SHUI

Tanja Puklek, Filip Borelli 

U doslovnom prijevodu Feng znači vjetar, a shui voda koji se u kineskoj kulturi povezuju sa zdravljem i blagostanjem. Kineska filozofija, umjetnost i znanost Feng Shui, stara više od tri tisuće godina, inspirira nas u istraživanju tijela, osobe, ali i stvari u prostoru. Ovaj eksperiment pokreta/plesa i zvuka/glazbe počiva na njezinim principima. 

Iako interes za ples i kretanje gaji od malih nogu, Tanja Puklek tek po završetku studija (završila diplomski sveučilišni studij Matematičke statistike na PMF-u u Zagrebu) počinje se intenzivno baviti suvremenim plesom, cirkusom i šivanjem. 

Kao autorica, koautorica, izvođačica i kostimografkinja do sada je sudjelovala u nekoliko plesnih i cirkuskih predstava/izvedbi izvođenima na raznim festivalima i događajima diljem Hrvatske. U kolaboraciji s još 14 hrvatskih izvedbenih umjetnika predstavila je Hrvatsku 2017. godine na najvećem afričkom karnevalu koji se održava u Calabaru u Nigeriji.

Filip Borelli je hrvatski autor koji se bavi istraživanjem interakcije između svjetlosti, zvuka, pokreta i glazbe. Student je Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je također završio Ekonomski fakultet. Sudjelovao je na brojnim izložbama i festivalima u hrvatskoj i inozemstvu među kojima se izdvaja Touch Me festival 2017. pod pokroviteljstvom instituta CERN.

Autori: Tanja Puklek, Filip Borelli 

Koreografija i kostimografija: Tanja Puklek

Glazba: Filip Borelli

Fotografija: Filip Borelli

PUSHING BO(UN)D(AR)IES

Lea Ovčarić i Petra Kožljan

Nakon što su izvođačice savladale vještinu hodanja na štulama, zaintrigirala ih je ideja što bi se sve moglo raditi na njima, a da to nije standardno hodanje. Već pri prvim pokušajima svidjele su im se čudnovate slike i oblici koje se stvaraju različitim formacijama njihovih tijela u kombinaciji sa štulama, ali javila se i frustracija zbog ograničenosti kretanja i uobičajenih radnji koje su u datim okolnostima postale vrlo zahtjevne ili neizvedive. Upravo je kombinacija navedenih faktora potaknula motivaciju za podno i zračno istraživanje štula kao cirkuskog rekvizita, propitkujući već usvojene cirkuske vještine u okviru novostvorenih tjelesnih granica te želje za njihovim probijanjem.

Pod imenom PetroLeja Štulić djeluju Lea Ovčarić i Petra Kožljan, zračne akrobatkinje koje prije nekog vremena šire spektar svog umjetničkog cirkuskog izričaja i na štule. Nakon dužeg niza godina i sudjelovanja u raznim cirkuskim projektima, performansima i predstavama odlučuju se na zajedničko istraživanje novog rekvizita dajući mu nove namjene.

Izvođačice: Petra Kožljan, Lea Ovčarić

Produkcija: Petra Kožljan, Lea Ovčarić, Jadranka Žinić-Mijatović

Foto: Ivan Marenić

Serijom fotografija nastalih kao dokumentacija djelovanja grupe Labis, publici je prezentiran retrospektivni pregled na koreografsku produkciju plesne skupine Labis, nastalu u periodu 1988. – 1995. godine. Presjekom koreografija plesnog ansambla Labis ujedno pratimo začetke uspostavljanja medija suvremenog plesa na Kvarneru. I to od osnutka grupe 1987. godine, odnosno nakon  povratka Senke Baruške sa studija suvremenog plesa u Lewisham College u Londonu, kada Baruška okuplja suradnike plesače te prvim zajedničkim nastupima uspostavlja temelje suvremenog plesa u Rijeci, Lovranu i okolici. Nadalje, posredstvom međunarodno nagrađivanih koreografija Labisa, te izvedbi suradničkih projekata s riječkim i inozemnim glazbenim i likovnim umjetnicima te književnicima, produkciju Labisa pratimo do 1995. godine, kada prestaje aktivnost grupe, a članovi Labisa, u različitim medijima umjetničkog izražavanja, nastavljaju djelovati individualno.

Među prvim članovima grupe bili su bili članovi tadašnjeg baletnog studija Jože Komljenovića; Ljiljana Musić, Gordana Svetopetrić, Silvia Marchig, Marina Poklepović, Andreja Smokvina.  Kasnije se grupi pridružuju Ronald Savković, Filip Filipović, Žak Valenta, te Sanja Josipović, Edvin Liverić i Dražen Šivak. Kao suradnici Labisa u nizu različitih plesnih projekata bili su glazbenici riječke grupe GRČ, zatim Bobo Gruičić (bubnjar), Damir Stojnić (slikar i saksofonist), književnici Igor Večerina i Laura Marchig, slikarica Melita Sorola Staničić, te mnogi drugi inozemni umjetnici. Sve su to danas redom educirani i renomirani riječki umjetnici, kako ističe kritičar Aldo Milohnić.

Koncept  izložbe: Senka Baruška, Nadežda Elezović, Melita Sorola Staničić

Autorica teksta: Nadežda Elezović

Fotografija: Dokumentarna fotografija koreografije Planktoni snimljena 1990. na Biennale mladih umjetnika Mediterana u Marseilleu

Financijska potpora: Grad Rijeka, Općina Lovran

Ovaj program predstavljen je u suradnji s UO Plesni Art Laboratorij

Kroz razne vježbe i igre osvještava se vlastito tijelo kao i tijelo drugoga, uči se kako se nositi s vlastitom težinom i težinom partnera. Vježba se kako preuzeti odgovornost za tuđe tijelo. Radi se s rizikom, povjerenjem, instinktom, samozaštitom, zaštitom nekog drugog, brzinom, fragilnosti, mekoćom i tenzijom. Radeći kroz tuđe tijelo upoznaje se svoje. Usvajat će se podrške iz bogatog repertoara ova dva plesača, te također razvijati vlastite ideje i mogućnosti u partneringu. 

Prezentacija je rezultat procesa radionice partneringa u kojem će polaznici kroz strukturiranu improvizaciju pokazati plesni materijal baziran na partneringu. Igrat će se između fiksiranih i slobodnih plesnih materijala, ispitivati kontakt i rizik, stvarajući ples na licu mjesta.

Aleksandra Mišić

Umjetnička je ravnateljica i suosnivačica MASA DANCE COMPANY. Djeluje kao plesna pedagoginja, (suvremeni ples, partnering i improvizacija), voditeljica je i organizatorica plesnih edukativnih programa u D/E/P -u, koji je dio djelatnosti Masa dance company. Kao plesačica ima dugogodišnje iskustvo u brojnim predstavama Zagrebačkog plesnog ansambla te u suradnjama s domaćim umjetnicima i institucijama. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta 2014. za najbolje plesno ostvarenje u predstavi “Hermafroditi duše” Žaka Valente, a kao koreografkinja, dobitnica je brojnih prestižnih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja. Svoju akademsku edukaciju nastavlja na ADU, suvremeni ples. Živi i radi u Zagrebu.

Ognjen Vučinić

Počeo je plesati s četiri godine u plesnom studiju Zaro, gdje pohađa satove baleta. 2000 godine seli se u Zagreb i postaje član Zagrebačkog plesnog ansambla, te sudjeluje u svim projektima istog sve do 2015. godine. 2009. godine s Aleksandrom Mišić osniva plesnu kompaniju Masa. Trostruki je dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu u suvremenom plesu- 2006., 2010., i 2012. godine. Kroz karijeru radi kao plesni pedagog, radeći s amaterima i profesionalcima. 

Radionica plesne improvizacije i pronalaženja vlastitog jezika pokreta za sve generacije namijenjena je ovaj put samo ženskim polaznicama, a prethodno plesno iskustvo nije potrebno! 

Kroz brojne fizičke kontakt tehnike koristimo improvizaciju kao model kroz koji će se dogoditi neočekivano, a upravo to nepoznato ponajprije ovisi o suradnji s drugima. Cilj je otvoriti percepciju. Na jednak način pristupa se polaznicama svih dobnih skupina (od 6 do 106). Od rada na osobnom tjelesnom materijalu, promatramo situacije s kompozicijskoga gledišta, stvarajući nove skupne situacije, otvaraju se brojne mogućnosti za komunikaciju. 

Inspirirani smo pričama i iskustvima koje polaznice radionice donose iz svoje svakodnevice i našim iskustvima iz VRUMovog umjetničkog procesa rada na projektu Tiger Lilies. Upravo uvođenjem svakodnevnog, odnosno iskušanog, proživljenog, polaznicama stvaramo sigurno i blisko polazište za daljnje kreiranje i improviziranje. Koristeći njima blisku i poznatu mrežu citata, generira se opuštena atmosfera u kojoj pojedinke lakše otvaraju percepciju i postepeno se pripremaju na suradnju s drugima, na razvoj neočekivanog i (ponovnog) otkrivanja djeteta u svakoj od nas. 

Ovaj program ostvaren je u suradnji s platformom KLIKER i uz podršku ACI d.d. i NP Krka

Radionica Kritički o plesu namijenjena je potencijalnim plesnim kritičarima i postojećim autorima u usponu koji će se za njezina trajanja pobliže upoznati s posebnostima plesne umjetnosti i plesnim kontekstom, razvijati analitički pristup gledanju predstava i vještine kritičkog pisanja. 

Radionicom će se obuhvatiti i teorijski i praktični aspekti, i s obzirom na ples i s obzirom na plesnu kritiku. Polaznici će dobiti uvid u teme koje su nezaobilazne svakome tko se susreće s pisanjem o plesu – kako tumačiti scensko znakovlje i pokret, kako tijelo u konkretnome izvedbenom kontekstu proizvodi značenja, kako se odnositi prema tijelu koje mogućnostima i/ili izgledom izmiče uobičajenim predodžbama o plesu i plesaču, kako razmatrati plesne citate i relacije recentne produkcije s plesnim klasicima i drugim umjetnostima itd. Bit će riječi o različitim vrstama kritičkog pisanja, mogućnostima kritike s obzirom na elektroničke medije, važnosti kritičkog mišljenja danas, nužnim elementima kritičkog teksta, nužnosti i važnosti argumentacije kritičkog stava. 

Svladavat će se i praktični zadaci – usmjeravanje pozornosti na određeni segment predstave tijekom gledanja, postavljanje okvira za interpretaciju, povezivanje različitih elemenata koji se pojavljuju tijekom analize, podupiranje teza viđenim. Od polaznika se očekuje da aktivno sudjeluju u analiziranju predstava koje će se tijekom festivala gledati te da nakon završetka festivala napišu minimalno jedan kritički tekst koji će potom biti objavljen na radioničkom blogu.

Radionicu će voditi plesna kritičarka i teoretičarka Ivana Slunjski, jedna od urednica časopisa za plesnu umjetnost Kretanja.

Radionica Kako i zašto pisati o plesu namijenjena je djeci i mladima s afinitetom prema pisanju i izvedbenim umjetnostima. 

Zamišljena je kao dvodnevni susret tijekom kojeg bi im se informativno i kontekstno nastojala približiti plesna umjetnost te ih se upoznalo s osnovama pisanja kritike i analiziranja predstave. Nakon uvodnog dijela, predviđeno je zajedničko gledanje predstave i potom razgovor s izvođačima i autorima u kojem će polaznici sami postavljati pitanja i doznati nešto više o umjetničkim procesima i sve drugo što ih bude zanimalo o predstavi. Dio razgovora može se iskoristiti za nastanak manjih intervjua i reportaža te fotografskih priloga. 

U završnome dijelu radionice polaznici će se okušati u pisanju osvrta ili kritika o predstavi. 

Radionicu će voditi plesna kritičarka i teoretičarka Ivana Slunjski, jedna od urednica časopisa za plesnu umjetnost Kretanja.

Ovaj program ostvaren je uz podršku ACI d.d. i NP Krka